USA - Road trip

31 dan na putu, 12.000km, 8 saveznih država, preko 10 nacionalnih parkova i bezbroj prekrasnih krajolika i gradova

Početak road tripa

7. Rujan - 1. dan

Nakon mnogo analiziranja, najpovoljniji rent a car nam je bio iz Las Vegasa, uz povrat na isto mjesto. U 12h smo se check-outali iz našeg hotela u Las Vegasu, nakon što je Saša prije toga otišao na aerodrom u rent a car po auto. Uputili smo se u smjeru gradića Williams (Arizona) uz plan zaustavljanja destinacija koje usput možemo vidjeti. Prvo zaustavljanje je tako bilo na poznatoj brani koja se nalazi između Nevade i Arizone. Fora je za vidjeti ovo mjesto ali je vani bilo 42°C kada smo došli - bez hladovine. Psi navodno nisu dozvoljeni ali smo riskirali tako što smo nosili Mo u naručju do tamo i dosta smo se brzo vratili nazad u auto te nastavili putovanje.

Sljedeća postaja nam je bila zaustavljanje na rijeci Colorado kako bismo se osvježili kupanjem u rijeci. Dok smo mi plivali - oko nas je bilo jako puno ljudi u kanuima koji su se vozili po rijeci - što nam se čini kao fora ideja jer kroz rijeku imaš puno veći pristup obližnjem krajoliku, dok si s autom limitiran na cestu. Super stvar je bila što je i Mo ovdje dobrodošla pa je uživala u kupanju. Nakon toga smo nastavili svoje putovanje prema Williamsu gdje smo imali unaprijed rezerviran smještaj u jednom motelu “6”. Prije odlaska u smještaj smo se prošetali ovim šarmantnim gradićem kroz koji prolazi slavna cesta “Route 66” te je dosta sadržaja s tom tematikom - od restorana, do suvenira. Večerali smo u jednom od restorana gdje je bila glazba uživo i fini burgeri, nakon čega smo se smjestili u naš motel.

Via Grand Canyon

8. Rujan - 2. dan

Budilica je odzvonila svoje u 4:30h kako bismo u 5:30h već bili na putu prema Grand Canyon-u u koji smo stigli za nešto više od sat vremena. Na ulazu smo kupili godišnju kartu za ulazak u Nacionalne Parkove i parkove prirode koja iznosi 80 $ i obuhvaća jako veliki broj parkova kao i Grand Canyon. Prva destinacija u Grand Canyonu nam je bila South Rim, gdje smo pri dolasku svjedočili prekrasnom izlasku sunce te smo nastavili uživati u ovim ljepotama NP tako što smo prošetali uzduž sve do Grand Canyon Village-a. Uživali smo u šetnji svi troje jer je temperatura i dalje bila ugodna a zbog prekrasnih prizora nismo niti osjetili da smo se šetali oko 2h. Saša I ja smo uživali u ljepotama prirode i divili se Grand Canyonu dok je Mo ludo njušila i pokušala ganjati vjeverice kojih je i ovdje jako puno. Plan je bio da iz sela (nije baš selo - već Visitor centar) do kojega smo došli uzmemo shelter bus ali nas nisu pustili u njega s Mo - što je bilo baš razočarenje :/ Ali ajde bar je šetala s nama kroz park do tada. Saša je sam otišao sa sljedećim busom do parkinga, uzeo auto i došao po nas te smo nastavili vožnju po NP u smjeru Dessert view point-a - uz naravno zaustavljanja na svakom drugom vidikovcu kako bi vidjeli GC i iz drugih uglova.

Nakon Grand Canyona smo se uputili u Page gdje nam je bio smještaj. Smjestili smo se, odspavali sat vremena i otišli smo na Horseshoe Band koji se nalazi na svega 10min od našeg smještaja s planom da budemo tamo kada nije vruće - zbog Mo a i kako bi promatrali zalazak sunca od tamo. Ulaznica u park iznosi 10$ po vozilu. Došli smo u 18:10h na parking od kojega moraš hodati još 10-15 min do vidikovca što je već bilo dosta u zadnji tren jer je sunce već gotovo potpuno zašlo iza planine tako da smo u suncu i zalasku uživali svega par min. Ovo mjesto je zaista posebno prekrasno zbog neobičnog kamenja koji ga okružuje te rijeke i samog oblika kanjona na koji imaš pogled. Mo je izgledala kao da je napokon uživala u dobroj temperaturi pa se odmah bacila na pod i zaspala dok smo mi dočekali izlazak mjeseca i divili se promjenama boja na nebu. Na kraju smo imali osjećaj kao da nismo imali dovoljno vremena na ovom mjestu te da ćemo se vratiti ponovno rano ujutro.

Dan koji je trajao kao tri

9. Rujan - 3. dan

Jutarnje sunce smo iskoristili povratkom na Horseshoe band koji je bio ponovno divan i gotovo bez ljudi što je bilo super. Kada se temperatura već počela povećavati uputili smo se nazad u smještaj na doručak i odmor do sljedećeg isplaniranog izleta.

Oko 5 dana prije smo online bookirali turu za Antilope Canyon (doljnji) preko Kens tours-a jer jedino s vođenom turom možeš ući u kanjon. Upper i Lower Antelope Canyon jedni su od najpopularnijih i najposebnijih atrakcija u blizini Nacionalnog parka Glen Canyon (grad Page). Dvoumili smo se između gornjeg i doljnjeg kanjona ali gornji koji je popularniji je ujedno i popunjen oko mjesec dana unaprijed za ključne termine oko podneva koji imaju poseban efekt upada svjetlosti u kanjon što daje poseban doživljaj pri posjetu i super fotke. Ako ne uspiješ bookirati neku od tura koje su oko podneva kada svjetlost sunčevih zraka ulazi od gore - tada se može dogoditi da zapravo imaš dosta mračan kanjon koji nije toliko dobar za fotke ali pretpostavljamo da je i dalje ok. No mi smo se zbog toga te zbog toga što je ova tura doljnjeg kanjona nešto povoljnija i jednosmjerna odlučili za nju sa terminom u 12:30h. Antilope Kanjon je čudo prirode i prekrasan je! Prizori su bili nestvarni, zaista jedno posebno mjesto. Nevjerojatno je što priroda može kreirati i kako se ovaj kanjon formira od vode i pijeska. Jedino negativno u cijeloj turi bile su vrlo stroge restrikcije nošenja maski i morali smo se pomiriti s time, ali bolje i to nego da su zatvoreni kao što su bili do prije tri tjedna zbog pandemije. Osim toga, jednog dana ćemo imati podsjetnik na realnost u kojoj trenutno živimo i putujemo :)

Nakon što smo završili s Antilope Canyonom otišli smo do motela po Mo i uputili smo se prema Monument Valley-u do kojega smo se vozili oko 2 sata iz Page-a. Kada smo došli tamo, zbog razlike u vremenskim zonama (na koju nismo računali) zakasnili smo za ulazak u park. No vjerujemo da je sve s razlogom tako da tko zna da li bismo uopće bili ok s vožnjom po toj cesti (off the road) koja je prikladnija za vozila s 4x4 pogonom i uštedjeli smo 20$ za ulaznicu :) Gospođa na ulazu nas je uputila da se provozamo po cesti koja okružuje park a koja i dalje ima dobar pogled na ovu dolinu koja je vrlo prepoznatljiva iz Western filmova. Čak smo vidjeli da imaju i filmski studio tamo još uvijek. I zaista - vožnja po ovoj cesti nas je posjetila na sve filmske scene koje smo do sada vidjeli iz tako zvanih kaubojskih filmova - jako je fora!! Nakon toga dva sada nazad u Page…već smo preumorni :/

Laganiji tempo

10. Rujan - 4. dan

Današnji dan - točnije ranije jutro smo iskoristili za posjet Powell jezeru koje je smješteno u Page-u. Dosta nepripremljeni mislili smo da ćemo dobiti sve potrebne informacije na ulasku u park što se nije baš dogodilo tako da smo se vozili okolo jezera te tek kasnije u turističkom uredu saznali da mjesto koje nam se činilo najljepše ne možemo niti posjetiti bez broda te da isto to mjesto trenutno niti nije najatraktivnije jer nema dovoljno vode. Dok smo bili dolje uz jezero vidjeli smo dosta ljudi koji su smješteni baš uz samo jezeru u smještajima te da zaista ima puno brodova u marini. Sljedeći puta kada bi planirali dolazak ovdje ipak bi trebali bookirati unaprijed neku turu brodom kako bismo doživjeli sve što ovo jezero nudi.

Nakon jezera smo odradili check out iz motela Knights Inn u kojem smo bili smješteni i uputili smo se u smjeru Zion Nacionalnog Parka s bookiranim smještajem u mjestu Kanab koje je na sat vremena od parka jer je to ujedno bila najpovoljnija opcija. Na putu do Kanaba smo stali u prekrasnom i neobičnom parku Toadstools gdje smo ipak zbog vrućine odlučili da će samo Saša otići na trail dok smo Mo i ja čekali u autu pod klimom sat vremena da se vrati :) Saša se vratio pun dojmova i totalno iscrpljen od sunca. Planirali smo otići do mjesta White Pocket koje je alternativa Wave destinaciji koja je toliko popularna da moraš igrati lutriju za ulaznice ali smo odustali i od toga kada smo shvatili da je dva sata vožnje a da mi nemamo adekvatni auto za vožnju od dva sata po makadamu :/

Došli smo u smještaj koji je u preslatkoj kućici iz 1912.godine i sa dvorištem u kojem smo se napokon malo opustili dok je Mo trčala svoje krugove sreće i valjanja u travi. Upoznali smo i jednu divnu ženu koja je u istom guesthousu kao i mi koja nas je oduševila svojom životnom pričom i energijom i voljom za putovanjima i koliko je aktivna a već ima godina kao naše majke.

Zion Nacionalni Park

11. Rujan - 5. dan

Rano jutarnje buđenje u 4h i odlazak u 5h prema parku je bio nastavak avanture posjeta nacionalnim parkovima s ciljem izbjegavanja visoke temperature ali i gužvi koje nisu tako rijetke u Američkim nacionalnim parkovima. Mo nažalost nije mogla s nama na ovaj trail te smo ju odlučili ostaviti u smještaju pod klimom. Imali smo ponovno sreću da je jedna divna duša bila s Mo dok nas nema - Maria, žena koju smo ranije spomenuli da je s nama u istom smještaju, ponudila se družiti se s njom dok nas nema kako bismo mogli bez žurbe odraditi dva traila koja smo planirali u Zionu.

Dolazak u Zion je bio ujutro oko 5:30h, iako smo mi mislili da je već 6:30h jer nismo računali na vremensku razliku. Iako je već bila konkretna količina ljudi, vrlo brzo smo se ukrcali u drugi bus za odlazak do početka traila po kojem smo planinarili do vrha koji se zove Angel’s landing (stanica broj 6). Ovo je definitivno bio jedan od najljepših planinarenja u našem životu, prekrasan krajolik a nije bilo prenaporno tako da smo baš uživali. Zadnja trećina puta je jedino malo tehnički zahtjevnija jer iziskuje korištenje lanaca kako bi se lakše i sigurnije popeli do vrha. Zbog same gužve dosta se zastajkivalo u ovom zadnjem dijelu tako da se nismo stigli niti umoriti a i bilo je prezabavno jer nije klasični hike na koji smo navikli. Pogled sa vrha je prekrasan i očarava. Planine su pretežno narančaste boje što daje neku posebnu draž i čaroliju, osobitu uz kombinaciju zelenila od krošnji drveća, borovine i kaktusa…a i miris cvijeća i tamjana dok koračaš ovim stazama je nevjerojatan. Ova staza je duga 9km i potrebna su nam bila 3 i pol sata (gore i dolje) ali s tim da smo proveli konkretno vrijeme na vrhu za doručak s pogledom...i na fotkanje po putu :) Ljudima koji se boje visine ne bi preporučili ovu stazu, osobito zadnji dio uspona jer je bila dosta velika gužva u jednom trenutku pa je zaobilaženje malo izazovnije. I obavezno ako idete preko ljeta doći što ranije ujutro kako bi izbjegli vrućinu koja je već od 9h ujutro konkretna.

Kada smo se spustili dolje, ponovno smo sjeli u shelter bus za odlazak do posljednjeg traila (stanica broj 9) koji je uključivao šetnju kroz kanjon ali šetnju kroz vodu. Da da! Dobro ste pročitali :) Prvi dio puta je staza oko 1.6km koja je uz rijeku i vodi do kanjona u koji se zatim ulazi u vodu ako želite nastaviti šetnju. Ovaj trail hodanja kroz vodu može trajati i do 8h ako želite doći do kraja - mi smo se zaustavili nakon nekih pola sata jer nam se činilo da je sve jako slično a i Mo nas je čekala doma pa da što prije dođemo ali vjerujemo da bi dalje da smo išli bilo ljepše bar zbog toga što ne bi bila velika količina ljudi kao što je to bilo na prvim kilometrima :) Za hodanje po vodi bi trebali imati čizme za planinarenje jer se hoda po dosta krupnom kamenju te štap kojim bi si olakšali hodanje na dijelovima gdje je struja malo jača. Gotovo svi smo hodali sa svim svojim osobnim stvarima jer ne postoji mjesto gdje biste to ostavili jednom kada dođete do vode. Mi smo imali sve sa sobom u ruksacima na leđima te smo pronašli štapove koje je očito netko već prije nas koristio za hodanje kroz vodu. Poslije smo saznali da se za ovu aktivnost može iznajmiti oprema - čizme i štap tako da niti ne morate imati svoje čizme ako ih ne želite smočiti. Našima je svakako dobro došlo pranje :))

Nakon ove avanture vratili smo se busevima kroz park do parkirališta i uputili u smještaj te je već bilo oko 16:00h kada smo se vratili a Mo nas je radosno dočekala. Dan smo zaključili roštiljanjem u dvorištu i druženju s ljudima s kojima dijelimo kuću.

Dan za odmor i mini izlet u pustinju

12. Rujan - 6. dan

Današnji dan je prava nedjelja za odmaranje i uživanje u laganom danu koje je započelo pijenjem jutarnje kavice na dvorištu i video pozivima s familijom. Također smo uz ovaj ludi tempo i umor teško uopće selektirali fotke i uspjeli prenijeti sve što smo proživjeli…pa i pisati ovaj dnevnik koji smo započeli evo danas kada napokon imamo vremena za to.

Poslijepodne oko 18h smo stigli do parka koji se zove Coral Pink Sand Dunes State Park i koji je totalno neka nova priča - ponovno! Pješčane dine koje u pozadini krase zeleni vrhovi planina zaista zapanjuju jer je neuobičajeni prizor. Šetnja i dočekivanje zalaska sunca su bili neko novo iskustvo - pogotovo za Sašu i Mo koji još nikada nisu bili u pustinji. Ovdje je čak i pijesak bio dosta hladan tako da je šetnja do vrha jedne od dina bila baš ugodna i zabavna. Jedino Mo nije bila sretna kada bi malo jače zapuhao vjetar koji je nosio pijesak u njezine male okice koje su bile preblizu tlu pa smo joj kasnije kada smo sjeli napravili zid od torbe iza kojega se mogla sakriti. Ovdje smo dočekali predivan zalazak sunca te smo kada je mrak pao odlučili provesti neko vrijeme promatrajući zvijezde i Milky way što je bilo isto divno.

Bryce park i prvo spavanje u autu

13. Rujan - 7. dan

Danas smo se odjavili iz smještaja nešto kasnije jer smo htjeli imati lagano jutro, bez presinga te smo se uputili prema Bryce parku. Na putu do parka smo naravno zastali nekoliko puta zbog ljepote prirode koja nas je okruživala - najviše se sjećam šume Dixie koju krasi neobično crveno kamenje.

Obilazak Bryce parka je bilo s Mo tako da smo se sve vozili s autom te izlazili na vidikovce koji su dopušteni za šetnju sa psom. Osim toga dozvoljena je i jedna staza od 1,8 milje (0,8 km) dionice između Sunset i Sunrise Point gdje smo se jedino mogli prošetati. Temperatura je bila dosta visoka iako smo se nalazili na nadmorskoj visini od 2400 do 2750 metara te smo bili malo ošamućeni od sunca. Na jedan vidikovac koji je na trailu smo se izmjenjivali tako da je uvijek netko bio s Mo dolje u hladu.

Na kraju dana smo se uputili prema Arches nacionalnom parku - ili je barem takav bio plan. Saša je odabrao prekrasnu rutu kroz prirodu te su nam se kravice dosta često znale naći na putu ali smo uživali u krajoliku. Za taj dan nismo rezervirali smještaj i odlučili smo da ćemo na licu mjesta odlučiti te smo zbog umora, mraka i potrebna još dva sata vožnje ipak odlučili prespavati u autu. Prije toga smo provjerili lokalne motele ali su u svima bile dosta visoke cijene i ipak je prevagnulo da ćemo po prvi puta testirati spavanje u autu. Pitali smo dosta ljudi gdje je ok da se parkiramo ali su svi rekli da smo sigurni bilo gdje - jedino ako odemo baš u šumu, da se pazimo divljih životinja - točnije da imaju pantere :/

Prekrasno zvjezdano nebo i umor su ublažile bilo kakav strah od takvog jednog spavanja za koje smo odabrali vidikovac. Osim nas bilo je još nekoliko automobila tako da smo se dosta brzo opustili. Noć nije baš prošla udobno i nismo se probudili najodmorniji…osobito uz činjenicu da je Mo svako malo šetala po cijelom autu i po nama :/

Capital Reef nacionalni park

14. Rujan - 8. dan

Neugodna i ne baš najbolje prospavana noć je brzo zaboravljena kada smo vidjeli koji nas dnevni prizor izvan auta okružuje :) Brzo smo se spremili i otišli na vidikovac čekati (i fotkati) izlazak sunca. I ovdje su nas okruživale prekrasno neobične crvene stijene - neobičnih oblika.

Nakon izlaska sunca uputili smo se prema Capital Reef Nacionalom parku koji nam je isto ograničen zbog Mo te je obilazak uključivao samo vožnju automobilom kroz park. Ovaj park nema baš vidikovce na sve one najatraktivnije dijelove parka već je za sve najbolje dijelove potreban hike tako da iako je vožnja bila zabavna i lijepa - ipak nismo puno toga vidjeli.

Obilazak parka smo nastavili putovanjem prema Green Riveru gdje smo planirali prespavati kako bismo od tamo išli prema Arches Nacionalnom Parku. Usput smo stali na obilan američki doručak i dovoljne količine kave koje su nam dale snagu za nastavak putovanja - Mo je ovaj puta ušla u restoran zahvaljujući svom ESA statusu :) Dolaskom u Green River i čekajući da nam se od 14h oslobodi soba - zaključili smo da je vani prevruće i da smo preumorni da bi uspjeli realizirati hike do Arches-a što je bio prvobitni plan. Tako da smo ipak hike zamijenili spavanjem, odmaranjem i idemo sutra ujutro u 4h :)

Arches NP

15. Rujan - 9. dan

Rano jutarnje buđenje u 3:30h se isplatilo jer smo bili među prvima na hike-u i doživjeli smo noćno planinarenje s lampama na glavi. Mo nam je ostala u smještaju i imali smo check out od 11:00h tako da smo se do tada morali vratiti, spakirati i krenuti.

Arches je bio prekrasan park, posebno Delicate Arches do kojega smo se prvog penjali - baš jedan od onih zbog kojih ponavljaš riječ WOW i po nekoliko puta. Nevjerojatni oblici kamenja koji su se formirali u narančastoj boji. Kao što i sama riječ govori riječ je o području koje ima veliki broj lukova i otvora (prolaza) koji fasciniraju svojim prirodnim oblikom. Kako smo došli među prvima, svjedočili smo toj ljepoti bez velikog broja ljudi i to je bilo divno. Nakon toga smo sjeli na jedan dio i u miru čekali izlazak sunca koji je oboja ovu narančastu planinu u još ljepše i življe boje.

Nakon glavnog hikea do Delicate Arches autom smo se vozili od jednog do drugog vidikovca uz povremenu šetnju od 5-10min. Kao i u većini drugih parkova tako je i ovdje cesta koja prolazi kroz cijeli park i omogućava da i ljudi koji nisu u mogućnosti planinariti dožive većinu toga, ako ne iz bliza - onda s nekog od vidikovca.

Po povratku u motel, uzeli smo Mo, spakirali se i uputili za Colorado. Na putu do tamo Saša je odabrao cestu koja je bila dosta životopisna i sa zanimljivim pejzažima. Stigli smo u Coloradu u Leadville koji slovi kao mjesto koje se nalazi na najvišoj nadmorskoj visini u Coloradu te je ujedno okruženo s jednim od najviših planina koje oni poznato zovu 14ice tj Fortineri zbog veličine od 14000ft.

Od Leadville-a do Loveland-a kroz Rocky Mountains

16. Rujan - 10. dan

U posljednji trenutak smo se predomislili i odlučili ne ići u Denver, upoznali smo i jednog super dečka koji nam je dao preporuku kojom cestom da se vozimo do i kroz The Rocky Mountains kako bi i ovaj NP što bolje doživjeli.

Nakon što smo se uputili iz simpatičnog Leadville-a prošli smo kroz mnoga mjesta koja su vrlo poznate skijaške destinacije te je većina mjesta satkana od resorta, downtowna koji ima simpatičnu ponudu dućana i restorana te žičare koje se naziru na planinama. Colorado je dosta zeleniji od svih ostalih USA državama koje smo do sada posjetili. Uz zelene livade idu i preslatke kravice koje pasu na tim livadama, dok se boja lišća na drveću u pozadini već obojila u jesenske boje.

Vozili smo se kroz Rocky Mountains koji ima divnu i zelenu prirodu ali moramo priznati da nas je čak dosta podsjećalo na naš Gorski Kotar i Liku te smo takvi neskromni ne bili bez riječi i oduševljeni kao možda nekim drugim parkovima do sada. Dodatan razlog je možda i taj što nismo planinarili kroz park već smo ga obilazili tako da smo se vozili autom od jedne do druge točke i vidikovca te tako doživjeli park. Najviše su nas razveselile životinje koje smo ulovili dok su jele hranu na rubu šume.

Navečer smo stigli u Loveland gdje smo se smjestili u motel za prespavati.

Loveland, Longmont, Fort Collins

17. Rujan - 11. dan

Današnji dan je podsjećao na jednu niti malo planirani početak vikenda te smo se nakon jutarnjeg doručka uputili prema centru Lovelanda koji nas je baš nasmijao odmah na početku kada smo pročitali ovo ime. Ovo je manji gradić koji ima samo jednu malu ulicu koja ima slatke birceve i restorane, ostalo je sve vrlo bazično. Ono što nam je bilo zanimljivo je zalagaonica koju smo posjetili po prvi puta u životu te smo se iznenadili količinom oružja koje imaju u ponudu i samom činjenicom koliko ljudi ovdje zapravo posjeduje isto :/

Nakon toga smo išli do Longmonta koji je Ivani bio zanimljiv zbog marketinško-turističke priče destinacije. I zaista se osjeti živost grada koja se na kraju uvijek svodi na ponudu restorana, barova i trgovina ali se i osjeti da netko zaista vodi računa o svakom detalju. Tako da imaju posebno dizajnirane tegle za cvijeće, parkinge za bicikle ali i branding lokala je unificiran - barem na glavnoj ulici. Ovdje smo kupili neke posebne komade odjeće u trgovini s odjećom koja je ujedno i cvjećarnica te popili pravu kavu :)

Za kasnije poslijepodne smo se dogovorili za posjet jedne od pivnica s dečkom kojeg smo upoznali u hostelu u Leadville-u i to je bilo prezabavno. Osim što smo ljubitelji fine pive, družili smo se sa zanimljivom ekipom od koje nitko nije bio Amerikanac već su svi bili iz Latinske Amerike :) Naše jedno piće se pretvorilo u to da su nas vodili na turu po lokalnim pivnicama gdje smo do kraja večeri posjetili tri pivnice. Zanimljivo je da kod njih većina pivnica zapravo radi samo do 20h jer nisu zamišljene kao birc već mjesto gdje se degustira piva. Super vijest je i da je Mo bila s nama na svim ovim mjestima te je na prvom upoznala poprilično puno prijatelja dok je slobodno trčkarala po livadi između stolova a na drugoj lokaciji je dobila home made keksiće koji se rade od ostataka nakon proizvodnje pive i bila je oduševljena :)

Večer smo nastavili tako što je Daniel (dečko iz hostela) inzistirao da prespavamo kod njega jer ima poprilično mjesta u svojoj kući, te smo prihvatili ponudu. Večer smo zaključili igranjem biljara i time da smo mu poklonili nogometni dres od Hrvatske reprezentacije jer je nogometni fan koji nas je jako lijepo ugostio.

Via Wyoming

18. Rujan - 12. dan

Započeli smo još jedan spontani dan uz nekoliko usputnih ideja :) Prva postaja nam je bila odlazak u jedan park koji se nalazi daleko od naseljenih kuća i ukoliko se prošetate kroz njega možete vidjeti bizone. Bilo nam je dosta usput pa smo krenuli prema tamo ali smo se vrlo brzo morali vratiti nazad jer nam nisu dopustili ulazak u park s Mo - čak ni uz opciju da ju ostavimo u autu.

Sljedeći pokušaj je nastao tako što smo slučajno naišli na ranch koji se nalazi točno na granici između Wyominga i Colorada te smo zastali na njemu da vidimo što imaju. Odlučili smo se osim potkove kupiti i karte za vlakić koji te vozi kroz njihov ranch u obilazak životinja koje žive na njihovoj farmi ali zvijezda ranča su bizoni. Čak je i Mo bila dobrodošla s nama na vlakiću. Vlak je zastao uz krda bizona koji su uz poziv došli do vodiča koji nas je vozio u vlaku te smo ih slobodno mogli hraniti. Zaključak je da nas ne mogu ozlijediti jer su im zubi iza u ustima te su ih čak i najmlađi članovi ture hranili - većinom tako što bi isplazili jezik pa bi im stavili na jezik komad hrane. Vlak se vozi kroz obje države te se vlakovi izmjenjuju ovisno o sezonama.

Nakon ranča smo se uputili u mjesto Laramie na football utakmicu koja je jedan od najvažnijih događaja u tjednu za većinu stanovnika ovog grada - osobito za studente Laramie sveučilišta. Dolaskom na stadion smo na ulasku potvrdili da Mo ne može na stadion te da će samo Saša ići na utakmicu. Doživljaj utakmice je bio fenomenalan jer baš kao i bejzbol utakmica na kojoj smo bili u NYCu - i ovdje je glavno doći družiti se, pojesti i popiti te je ekran na poluvremenu zabavniji od samog praćenja utakmice. Naravno ovo ne vrijedi za sve, tako je ovdje polovica ozbiljnih navijača koji prate utakmicu odvojena i nalazi se na jednoj strani stadiona dok su studenti ti koji su glasniji i s upitnim promilima u krvi - više oni kojima je sam rezultat najmanje važan. Potvrdili smo ono što smo čuli do sada samo iz priča a to je važnost Američkog football-a - studentskih liga. Kao da kod nas kada igra Dinamo. I cijena je u tim razmjerima ali mi smo imali sreće da je cura na ulazu bila oduševljena našom pričom i zbog toga što je imala već viška ulaznica - samo je pustila Sašu besplatno.

Po završetku tekme smo se uputili u mjesto Casper gdje smo imali bookirani smještaj. Mjesto nismo uopće doživjeli već smo samo prespavali u njemu.

Cody

19. Rujan - 13. dan

Nakon doručka smo se uputili prema Cody-u. Nakon duge vožnje te po dolasku u Cody smo išli do trgovine po hranu i uputili se prema smještaju koji je bio u slatkoj kolibi ali bez tople vode i s poljskim wc-om. Ovo je ujedno bio i najpovoljniji smještaj koji smo mogli pronaći te smo nakon te večeri i planiranja ture za NP, odlučili da ćemo kupiti neke povoljne vreće za spavanje u Walmartu i radije spavati u autu nego davati preko 300$ po noći za smještaj ili kao najpovoljnija opcija je bio smještaj s najgorim ocjenama ikada u kojem moraš naknadno nadoplaćivati tuširanje i posteljinu te je i on kao najjeftiniji oko 150$.

Promjena planova

20. Rujan - 14. dan

Probudili smo se oko 6h kako bismo što prije otišli kupiti vreće u Walmart i uputili se prema Yellowstone-u. Nakon što smo se opremili, krenuli smo. Ubrzo smo na cesti vidjeli oznaku da svu sve ceste ispred nas zatvorene i ništa nam nije bilo jasno pa smo odlučili još malo voziti dok nismo došli do drugog znaka na kojem je baš pisalo da je cesta ispred nas zatvorena. Odmah smo se parkirali sa strane pokušavajući doći do interneta i provjeriti ali uzalud. Zaustavili smo jednog čovjeka koji je došao iz tog smjera i parkirao se pored nas na parkingu te nam je on potvrdio da je nemoguće ići do Yellowstone-a kroz East ulaz. Iako smo si sada uštedjeli sat vremena vožnje koji je on uzalud utrošio vožnjom do ulaza, ne tješi činjenica da nam je preostala opcija ili čekati do 11-12h kako su njemu rekli da će možda do tada očistiti cestu od snijega i otvoriti ulaz ili se kao on uputiti prema ulazu North East koji je u Montani i koji nam je oko 3h bio udaljen u tom trenutku.

Odlučili smo se ipak usporiti i ne juriti prema Yellowstone-u jer je ionako već dosta sati da bi imali cijeli dan u parku te i zbog vremenske prognoze koja je bila puno bolja i sunčanija za sutra dan.

Ostatak dana smo iskoristili za obilazak Cody-a koji je simpatičan Western gradić i koji ima jedan stari, autentični Western grad iz 1895.god. u sebi a koji se zove Old Trail Town. Bilo je zanimljivo doživjeti stare kolibe koje su nekada davno bile domovi ljudi, barovi, škola, trgovina i sl. Nakon toga smo se uputili prema Montani i mjestu koje se zove Red Lodge.

U Red Lodge smo odmah posjetili visitor centar kako bi nas uputili koji je najbolji način da iskoristimo svoj dan te smo vrlo brzo već bili na putu za veliki dog park koji se nalazi malo izvan naseljenosti gradića. Nakon toga smo išli u šetnju kroz šumu i uz jezero gdje iako smo imali malo strah od nailaska medvjeda - ipak smo uživali u prirodi i šetnji te tome što je i Mo s nama. Kasnije poslijepodne smo proveli u šetnji po gradu, istraživajući ponudu, igrajući se s Mo u parku te prateći srne po ulicama :)

Dan smo zaključili pranjem veša u praonici rublja gdje smo napokon riješili i taj zadatak :) Za nekih cca 6,50$ i malo više od sat vremena naš veš je bio opran i osušen! Još nam je preostala večera koju smo odradili uz pivu i seriju u autu, nakon čega smo proveli svoju drugu noć spavajući u autu, u jednom dijelu uz rijeku koji je zbog krošnji drveća skriven od pogleda.

Yellowstone

21. Rujan - 15. dan

Još jedna zanimljiva noć je iza nas, noć u kojoj se nismo baš previše naspavali ali više zbog toga što smo pogledali četiri epizode serije i prekasno išli spavati :)) Investicija u vreće od 17$ je bio pun pogodak :) Nakon takve noći se uvijek nagradimo doručkom pa smo i sada išli u jedan lokalni dinner koji poslužuje tradicionalni doručak uz beskonačno dodatno točenje kave. Nakon doručka pozdravili smo se s Red Lodge i srnicama koje su nas ispratile na cesti.

Došli smo u Yellowstone NP preko Beartooth-a koji je isto divan krajolik te smo u 11:30h ušli u park i započeli naš obilazak. Na sjevernom dijelu parka se mogu očekivati životinje pa smo tako jakoo u daljini (mislimo) vidjeli medvjeda ali kako nismo imali ništa s čime bismo si približili prizor - nismo sigurni. Osim toga vidjeli smo jako puno bizona, jelena, elkova, lijepih ptica koje nikada do sada nismo vidjeli te u daljini jednog mladog moosa ali je bio toliko daleko da ne znamo da li se to računa.

Yellowstone je najpoznatiji po svojim termalnim izvorima i to je stvarno impresivno za vidjeti ovdje - na svakom koraku možete vidjeti isparavanje iz termalnih izvora i veliki broj gejzira, od kojih su neki veći od drugih. Imaju čak jedan gejzir koji se smatra najvećim gejzirom na svijetu. To naravno nije uvijek slučaj te smo i mi svjedočili njegovoj aktivaciji ali ne u punom svjetlu. Prvi smo dan dan zaključili s čekanjem Old Faitful gejzira da se aktivira te je već pala noć i smrzavali smo se…tako da smo nakon 55min čekanja odustali i otišli u svoj hotel. Pardon, mislim auto :))

Odlučili smo riskirati i noć provesti na parkingu od jednog hotela koji ima pogled na Old Faitful gejzir i tako smo i napravili. Noć je super prošla te smo gotovo sigurni da nismo jedini koju su napravili ovaj potez :)

Još malo Yellowstone-a i Grand Titon

22. Rujan - 16. dan

Odmah nakon izlaska sunca spremili smo se i uputili prema restoranu koji poslužuje doručak a ima pogled na Old Faitful gejzir. Kako bismo nadoknadili ne doživljenu aktivaciju gejzira otišli smo još jednom do njega ali smo brzo odustali jer je magla bila prevelika i ništa se nije vidjelo.

Odlučili smo otići još jednom i do Grand Prismatic jer dan prije zbog isparavanja pare nismo baš najbolje vidjeli njegove boje. Odlazak do tamo je bio gubljenje vremena jer zbog magle nije imalo smisla ići na vidikovac do kojega se i treba hodati oko 1km. Odlučili smo se još jednom vratiti do Old Faitfull i iz trećeg pokušaja smo ga uspjeli doživjeti, još se i magla podigla i bilo je predivno! Ovo je zaista jedan konkretan gejzir koji kada se aktivira traje neko vrijeme. Kasnije smo posjetili suvenirnicu u mjesto pored gejzira gdje smo bili na doručku te smo tek tada skužili da imaju pločicu na kojoj prognoziraju kada će biti sljedeći kako ne biste predugo čekali ispred (kao mi večer prije). Uz pretpostavku da su otvoreni jer rade samo do 19h.

Nadali smo se da će treća sreća pokušaj vrijediti i za Grand Prismatic te smo otišli još jednom do parkirališta i uvjerili se da iako je sada već 9:30h - magla je još uvijek presnažna da bi se išta vidjelo.

Posljednji dio Yellowstone-a nam je bio posjet jezeru gdje smo prvi puta prokrijumčarili Mo jer nam je već bilo dosta da ju svaki puta moramo ostaviti u autu. Sva sreća da su temperature pale i bile su idealne za ostanak u autu uz otvorene prozore jer inače bi se morali izmjenjivati za obilaske i sve bi trajalo još puno duže.

Nakon Yellowstone-a smo se uputili prema Grand Titon-u koji nas je odmah po ulasku dočekao sa svojim veličanstvenim vrhovima i presušenim jezerom. Nastavili smo se voziti uz stajanja na vidikovcima i mjestima za koja smo dobili preporuke i bilo je prekrasno. Sve je divno ovdje ali mi kako smo opet ograničeni s Mo i ne možemo na hike, mislimo da smo propustili još bolji doživljaj cijelog Titona. Uz bear spray naravno :) Uglavnom i ovdje su na svakom koraku obavijesti za medvjede te moramo priznati da piknik nije baš bio potpuno opušten, iako smo se pridržavali svih pravila koje su navodili. I nismo ipak kupili ili iznajmili Bear spray jer nismo išli na planinarenja te je samim time naš rizik da će nam medvjed doći bio minimalan.

Nakon obilaska Grand Teton-a smo se uputili u Jackson gdje nam je bilo planirano noćenje nakon šetnje gradom i večere. Pod time mislimo večere iz Supermarketa i spavanje u autu na parkingu motela :)) Znači treća noć za redom. Uglavnom spavanje u autu nije toliko loše koliko je loše to što su nabili cijene i ne možeš naći smještaj u Jacksonu koji je ispod 300$ noć kada se zbroje sve taxe i dodatni troškovi :/ Užas! Tješili smo se da smo u tom istom motelu koji je inače prosječan spavali već na dosta mjesta pa je ok ovaj puta koristiti samo njihov parking :)

Jackson Hole i Craters of the Moon u Idaho

23. Rujan - 17. dan

Prema preporuci drage prijateljice Ane K. koja je u Jackson Hole-u provela dosta vremena, posjetili smo jedno preslatko mjesto za jutarnju kavu i doručak. Ponovno nagrada nakon spavanja u autu :))

Jackson Hole je šarmantni gradić koji ima veliki broj turista te uz to dolazi i takva ponuda s lokalima. Opskrbili smo se suvenirima, istražili još malo gradić i uputili prema Idaho.

U Idaho smo zastali u mjesto koje se zove Craters of the Moon i prekul je mjesto. Nevjerojatno područje koje je nekada davno bilo prekriveno lavom je danas zanimljiva destinacija na kojoj se može odraditi različite trailove ili pak samo razgledavati uz kratka zaustavljanja s automobilom. Mi smo zbog Mo odradili samo dva traila od kojih je kraći bio samo 15ak min a drugi oko 45h - dok nas je ona čekala u autu. U svakom slučaju jedno jako zanimljivo iskustvo prolaska kroz područje koje je prekriveno kamenjem nastalom lavom koje je dosta krhko te špiljama koje su nastale upravo zbog propadanja tog kamenja. Ovo je bila jedna zanimljiva i avanturistička posjeta i drago nam je da iako smo umorni i jedva čekamo doći u normalni smještaj - ipak zastali.

Danas spavamo u motelu 6 u Wellsu i radujemo se tušu, normalnom pranju zubi i umivanju i krevetu u kojem ćemo se ispružiti kao normalni ljudi.

Jezero Tahoe

24. Rujan - 18. dan

Iz Wellsa smo se uputili prema Lake Tahoe gdje smo se smjestili u super motel  Inn the Clouds Hostel and Inn koji nam je čak naplatio manje nego što je pisalo na Bookingu :) Nakon što smo se smjestili uputili smo se prema plaži da ispratimo prekrasan zalazak sunca. Opomenuli su nas da na toj plaži ne smijemo biti s Mo te da postoji posebna plaža za pse na kraju jezera za koju smo se odlučili posjetiti sutra dan ujutro.

Napa Valley i San Francisco

25. Rujan - 19. dan

Nakon kvalitetnog sna bez ranog alarma, doručkovali smo na plaži jezera Tahoe gdje se Mo izigrala s prijateljima na plaži i uputili smo se prema San Franciscu. Na putu do San Francisca smo zastali u Napa Valley kako bi doživjeli njihovu dobro poznatu regiju proizvodnje vina. Nakon provedenih oko sat i pol vožnje po tim krajevima zaključili smo da je ova zona samo jako dobro poznata zbog svog očito dobrog marketinga ali da se tu nema što posebno za vidjeti. Cijela pokrajina nije ništa posebno te je možda to bio naš problem što smo očekivali barem mali djelić Toskane ili Međimurskih brega s vinogradima ovdje :) U svakom slučaju sigurno posjet ovom kraju ima više smisla ako planirate ići u neku od vinarija na degustaciju ali to za sobom povlači i to da bi trebali prespavati tu negdje kako ne bi vozili u takvom stanju a nama se to nije dalo jer smo željeli što prije doći u San Francisco.

Prije samog ulaska u grad odlučili smo da ćemo prvo ići do vidikovca na Golden Gate Bridge koji se nalazi na drugoj strani od grada te ujedno ući u grad tako što ćemo prijeći preko slavnog mosta. To je bila super odluka te iako se tada činilo da je loše vrijeme jer nam je most bio u magli - ubrzo smo shvatili da je to jako dobra vidljivost mosta s obzirom što možemo očekivati.

Predvečer smo se smjestili u hotel koji smo bookirali u Business district-u po super cijeni. Hotel se zvao Club Quarters Hotel i ta lokacija se i kasnije pokazala super jer smo imali vrlo blizu hotelu park gdje je Mo imala super ekipu a i sve nam je bilo blizu. Jedino je mana što kod većine tih hotela u centru grada nemaju svoj parking te je to dodatan trošak. Mi kako smo došli u subotu poslije podne smo imali sreću što je tada već bio besplatan parking na ulici, kao i u nedjelju te smo samo u ponedjeljak morali isti platiti.

San Francisco

26. Rujan - 20. dan

Ovaj prekrasni grad nas je oduševljavao na svakom koraku. Nakon jutarnjeg buđenja i nakon što se Mo izigrala u parku odlučili smo se da ćemo samo hodati po gradu kako bi ga što bolje doživjeli te ćemo posjetiti neke od najpoznatijih turističkih destinacija, sve pješke.

Posjetili smo tako Downtown, Lombard ulicu, kao i ostale brežuljkaste ulice kojima smo se penjali gore dolje, Pier 39 na kojem smo pojeli slavni Clam Chowder, provozali se tramvajem tako što je Saša visio na rubu baš kao pravi lokalac, posjetili Chinatown koji je ujedno i najstariji i jedan od najvećih takvih kvartova u svijetu.

San Francisco i Sausalito

27. Rujan - 21. dan

Danas smo si potvrdili iz nekoliko proživljenih trenutaka da su nam ljudi koje upoznajemo na putovanju i s kojima se družimo - jedan od najboljih doživljaja!

Dan smo započeli druženjem u parku s ekipom koju smo upoznali dan prije a to su Michael, Love, CC i njihovi slatki psići koji su nam i danas dali preporuke što posjetiti i ne propustiti. Iako su to popisi za koje su nam potrebni još mjeseci u ovom divnom gradu - odlučili smo odabrati one koji će nam dati najbolji uvid u grad uzevši u obzir da nam je danas i zadnji dan :)

Nakon check-out-a iz hotela, uzeli smo auto i uputili se prema kvartu u kojem “stanuju” zgrade Painted Ladies. Ovo su prekrasne kuće koje su prepoznatljive za San Francisco i koje smo često viđali u najavnoj špici serije Puna Kuća. Nakon toga smo posjetili kvart Castro koji se nalazi u blizini a koji je poznat po svom šarenom i veselom duhu te kao kvart u kojem pretežno stanuju Gey parovi. Za ovaj kvart kažu da je must see kada posjećujete San Francisco jer je jedno od kultnih mjesta u gradu.

Ovdje smo zahvaljujući Mo koja se zaigrala s jedni psićem kojeg smo sreli na ulici - upoznali dvije divne cure koje su nas pozvale k sebi na druženje i kako smo slučajnim razgovorom zaključili da je jedna od njih frizer, dogovorili smo i šišanje za Sašu što je bila baš velika sreća jer Saša već danima spominje da mora hitno na šišanje a kako je sve skupo i pitanje je kako će ga uopće ošišati (nije baš imao sreće u NYC sa zadnjim frizerom). Dogovorili smo se ostati u kontaktu i doći navečer kod njih.

Dan smo nastavili posjetom i šetnjom Ocean Beach plažom koja je bila zavita u maglu, provozali smo se kroz Golden Gate Park koji je za čak 20% veći od Central Parka te smo posjetili još jedan vidikovac na Golden Gate Bridge - s ove strane grada koji je misteriozno skrivao most iza maglovitih oblaka.

Većina ljudi ide do Sausalita biciklom jer se tako provozaju preko mosta  te se zatim vrate trajektom nazad u grad - mi smo se ipak odlučili to preskočiti jer je bilo dosta loše vrijeme s laganom kišicom i maglom te bi nam za Mo vožnja na biciklu, u ruksaku od 3 sata bila ipak previše. U Sausalitu smo se dogovorili popiti kavu s prijateljem Raviem kojeg smo upoznali u Ekvadoru te je bila jako zanimljiva koincidencija što nismo znali gdje ćemo se naći ali nas je potpuno slučajno navigacija odvela do parkinga koji je bio ispred mjesta koje se zove Equator.

Nakon kratke šetnje po Sausalitu, uputili smo se na večeru i druženje k Joann, Marini i Freddie-u. Bilo je to divno i zabavno drženje te je Saša dobio gratis šišanje.

Po završetku večere, uputili smo se prema Yosemite Nacionalnom Parku te smo prespavali u autu u mjestu Groveland kako bismo ujutro što ranije započeli s istraživanjem parka. Iako smo posjet ovom parku vjerojatno trebali napraviti prije odlaska u San Francisco - tada se to činilo jednako udaljeno i samo smo htjeli što prije doći u SF. Tako da smo se sada zapravo vraćali prema unutrašnjosti :/

Yosemite Nacionalni Park

28. Rujan - 22. dan

Nakon kave i doručka u mjestu gdje smo se probudili, uputili smo se prema parku. Kao i svaki puta, pri ulasku smo se s rendžerima konzultirali koje su nam staze opcija s obzirom na Mo te je zaključak bio da možemo ići po svim stazama koje su namijenjene i biciklistima.

Uživali smo u cjelodnevnom istraživanju parka kojeg krase visoki vrhovi, stijene koje su vrlo popularne za penjanje po njima, zelenilo, vodopadi koji su trenutno presušili, rječice koje prolaze kroz njega te šume u kojima skrivaju i sekvoje.

Nakon cjelodnevne avanture u ovom Nacionalnom Parku, uputili smo se prema Monterey-u gdje smo prespavali i ujutro započeli našu avanturu po HWY1 -koja se prostire duž obale Kalifornije i za koju su nam valjda svi rekli da ju nikako ne smijemo propustiti.

Zapadna obala

29. Rujan - 23. dan

Monterey ipak nismo išli istraživati te nam je prva postaja bila mjesto Camel by the Sea koji je preslatki gradić uz obalu. Nakon tog mjesta uživali smo u vožnji duž obale te smo svako toliko stajali i divili se pogledu na ocean, klifove, plaže…par puta čak zabrijali da vidimo morske pse a zapravo je bilo veliko kamenje u oceanu :))

Navečer smo se smjestili u motelu u mjestu Pismo Beach gdje smo ispratili sunce ali nismo išli u detaljnije istraživanje mjesta.

Zapadna obala i Santa Barbara

30. Rujan - 24. dan

Nakon obilnog američkog doručka, nastavili smo svoju avanturu uz obalu te smo stali u gradu Santa Barbara koje je jako šarmantno i prekrasno uređeno. Nakon razgledavanja grada i deserta smo se uputili prema lokalnoj plaži za pse. Ostatak poslijepodneva smo proveli na plaži gdje je Mo uživala s velikim brojem prijatelja te skakućući po oceanu a mi smo chillali na plaži.

Malibu, Venice beach

1. Listopad - 25. dan

Nastavili smo istraživati Zapadnu obalu te smo stali u Malibu beach i Santa Monici. Nastavili smo vožnju do LA-a i Venice beach-a koji nas je vratio u djetinjstvo i seriju Baywatch :) Venice beach je baš životopisno mjesto kojemu ne smetaju niti visoke temperature kada ima ocean koji im olakšava borbu s vrućinama.

Nastavili smo svoje putovanje do LA-a gdje smo prvo posjetili Hollywood Boulevard i stazu slavnih. Drago nam je da smo to vidjeli i uživo ali ne možemo reći da je nešto previše posebno te možemo potvrditi da je promet ovdje definitivno jedan od najgorih koji smo ikada doživjeli.

LA

2. Listopad - 26. dan

Smjestili smo se u kvartu Lincoln Heights Neighborhood koje je imalo dosta povoljnu poziciju za obilaske svi lokacija smo imali na Wish listi za posjetiti ali nam je motel bio očajan. Iako smo odmah zamijenili sobu za nešto bolju, dosta je loše bilo ali ok - ionako samo prespavamo u njoj :/

Odmah ujutro smo se uputili za unaprijed bookiranu turu WB studia koji je glavni i odgovorni za veliki broj naših omiljenih serija i filmova. Obilazak Warner Bros studia je bio pun pogodak te smo uživali u otkrivanju ovog izvora svih scena koje nas prate još iz djetinjstva. Iako smo u NYCu obišli Friends Experience koje ima izrađenu scenografiju stanova i Central Perks-a - činjenica  je da Prijatelji nikada nisu bili snimani u NYC te da je sve snimano upravo u studiju 24 na ovoj lokaciji. Nažalost ti postavi scenografije više ne postoje jer se serija već odavno ne snima te su zadržali samo Central Perk upravo onakvim kakav je bio za potrebe snimanja, sa svom opremom i to nas je oduševilo. Osim Prijatelja isto tako su izradili i dio stana od Sheldona iz serije Teorija velikog praska te Harry Potter-a. Osim navedenoga smo vidjeli i studio od Ellen, vanjske lokacije koje služe za snimanje Eksterijera te gradić koji smo vidjeli u velikom broju serija.

Po završetku ture smo se uputili na vidikovac Hollywood znaka da iskoristimo što smo u blizini njega i to što Mo nije s nama jer je vani bilo dosta vruće. Nismo išli na nikakav poseban hike do znaka, već smo zastali u jednom od vidikovca do kojega se može doći autom i fotkali se.

Poslijepodne smo iskoristili za odmor nakon ručka te smo predvečer išli na zalazak sunca na Griffy vidikovac s kojega se proteže prekrasan pogled na cijeli grad. Kada ga gledaš s ovoga mjesta jasno ti je da je ovo površinom najveći grad SAD te drugi najveći grad po broju stanovnika. Što onda zbog toga niti ne čudi i da je tolika prometna ludnica na svakom koraku. Ili je to ipak zbog toga što kažu da imaju više automobila nego stanovnika?

LA i San Pedro

3. Listopad - 27. dan

Danas smo posvetili dan obilasku Beverly Hills-a, Rodeo drive-u koji je najpoznatija shopping ulica te smo svjedočili nevjerojatnim kućama i vilama koje su se smjestile u ovom dijelu grada. Osjećali smo se baš kao u filmu. Nakon toga smo se uputili prema San Pedru gdje smo pozvani na druženje.

Pozvani smo na druženje kod jednog bračnog para kojeg smo upoznali na parkiralištu u Jacksonu i s kojima smo iako započeli priču zbog naših pasa, nastavili priču zbog toga što žena ima Hrvatske korijene po majki :) Prije odlaska u goste smo obišli dva dućana kako bismo pronašli Hrvatske proizvode koje smo im poklonili. Na žalost nisu imali nikakve rakije i slično :) Druženje je bilo baš veselo, upoznali smo mnoštvo njihovih prijatelja i članova obitelji te smo opet imali priliku iskusiti autentično američko druženje doma u jednom klasičnom predgrađu grada. Kažu da je u San Pedru većina stanovnika Hrvatskog podrijetla :)

Navečer smo se uputili prema San Diegu.

San Diego

4. Listopad - 28. dan

Za San Diego nam je većina ljudi rekla da ga ne propustimo, osobito prijatelji iz Hrvatske kojima je ovaj grad bio poseban zbog svog savršenog vremena. Bili smo smješteni u Downtown dijelu grada te smo prvi dan odmah išli prema dijelu grada koji je poznat po svojoj luci u kojoj su uz trenutne kruzere koji su u posjetu gradu, privezani i brodovi koji čine muzeje.

Odlučili smo rentati nekakav četverokotačni bicikli kojim smo se provezli duž obale te nam je to bilo jako smiješno iskustvo, dok je Mo lijepo uživala sjedeći u prednjem dijelu koji je inače namijenjen za djecu. Čak nam je i kišica počela padati te smo planiranu plažu za taj dan ipak prebacili za sutrašnji dan.

Poslijepodne smo uzeli auto iz motela te smo išli u posjete Old Town-u koji je jako simpatičan stari grad. Ovo je ujedno i idealno mjesto za večeru te kupnju suvenira jer ima mnoštvo craft dućana i marketa. Restorani su pretežno Meksički što i ne čudi jer je ovaj grad kako je na granici s Meksikom, pod velikim utjecajem Meksičke kulture te su i gotovo svi suveniri s motivima Meksika :) Kako nam je sljedeća stanica Meksiko, tako nam je to bio dobar uvod u nastavak putovanja ali i nije imalo smisla kupovati takav tip suvenira. Ovo je ujedno i razlog zašto nam nije imalo previše smisla prelaziti granicu prema Tijuani, iako smo se odvezli do nje da vidimo gdje je :)

San Diego i pripreme za odlazak iz SAD

5. Listopad - 29. dan

Današnji dan smo započeli odlaskom u Rent a car jer su nam malo zakomplicirali život. Dogovor pri rentanju automobila je bio da ga uzimamo na 28 dana te da će se svaki sljedeći dan naplaćivati kao dodatan pod istim uvjetima. I da će nas oni kontaktirati par dana prije isteka da provjere koji dan točno vraćamo automobil. To se nije dogodilo pa je Saša njih kontaktirao te ispalo da se to uopće ne može tako napraviti i da mora doći u njihovu poslovnicu kako bi produžio rent. Što je i napravio te su mu zaposleni tamo rekli da se to ne može napraviti i da od kuda mu to. Jedinu opciju koju su nudili je da se evidentira da je vozilo vraćeno kod njih te da je ponovno iznajmljeno ali pod uvjetima i cijeni koja je u San Diegu te je ista bila više nego duplo skuplja, točnije 90$ po danu dok je cijena koju smo imali dogovorenu u Las Vegasu bila 42$ po danu. To je ujedno i glavni razlog zašto smo išli iz Vegasa (najpovoljnije cijene rent a cara). Na kraju Saša nije htio prihvatiti tako lošu ponudu te su kontaktirali osobu s kojom je sve dogovarao u Las Vegasu i dogovor je da dođe do njihovog ureda u Vegasu i da će mu on sve srediti. Tražio ih je garanciju ali je jedino što su mu uspjeli dati bilo ovo:

Nadamo se da će sve biti super i da će se završiti u skladu s dogovorom!

Nakon rent a car akcije smo imali akciju pronalaska veterinara koji će nam izdati potvrdu za Mo da je zdrava i da može ići na put. Iz drugog pokušaja pronašli smo veterinara koji nam je to i mogao napraviti ali su nam zbog “hitnosti” tj jer nismo mogli sutra ponovno doći, naplatili pregled i pečat da je zdrava 95$ :/ I još smo ju morali ostaviti kod njih na nekih 2 i pol sata.

Nakon veterinara smo se morali iskupiti za to što smo ju ostavili kod njih pa smo išli na plažu za pse gdje je mali pas ponovno uživao s puno novih prijatelja. Trebali ste ju vidjeti - nije znala kod koga će prvoga ići! Tračala je, kupala se u oceanu, lovila i krala loptice, frizbije…a mi smo uživali gledajući ju kako je sretna uz sunčanje i pivicu.

Uputili smo se prema nekom mjestu koje će nam biti blizu ranog polaska prema Joshua Tree i to je na kraju bilo neko skroz malo mjesto Brawley u kojem nikada nismo bili u praznijem motelu :)

Joshua Tree NP

6. Listopad - 30. dan

Ujutro smo se uputili iz Brawleya prema Joshua Tree uz prolazak pored Salton Sea koji izgleda baš čudno i napušteno te nas je brzo prošla motivacija da tražimo bliži izlaz na jezero, nakon što smo nekoliko puta pokušali i došli do ograde. Jako je neobična cijela ta zona i malo morbidna :/

Stigli smo u Joshua Tree s donje strane te smo se sa svakim km bliže centralnom dijelu oduševljavali ljepotama koje su nas okruživale! Ovo mjesto je baš posebno po tom svom kamenju i Joshua stablima. Mislim da smo do sada već nekoliko puta potvrdili da nas najviše fasciniraju krajolici i stvari koje nam nisu uobičajene i koje su nešto što se ne može vidjeti u našim krajevima. Tako i Joshua Tree NP koji osim tih posebnih stabala po kojima je dobio ime, ima velike formate kamenja koji su složeni jedan na drugi kao legići i ne možeš vjerovati da je priroda sama to sve tako posložila!

Nakon obilaska parka uputili smo se prema mjestu Ridgecrest gdje smo se u svom najboljem partneru Walmartu opremili za daljnji nastavak putovanja te finim ručkom. Nakon chillanja u parku, potražili smo smještaj te smo obavili pranje veša.

Dead Valley NP

7. Listopad - 31. dan

Nakon jutarnje kavice i doručka uputili smo se prema Dead Valley-u gdje smo proveli dan u razgledavanju još jednog Nacionalnog Parka ali ovaj je potpuno pustinjski i većinu puta vas zapravo okružuju beskonačna pustinjska prostranstva. Ovo je jedan od parkova kroz koji je dovoljno se samo provesti uz stajanja na 4-5 točaka te vam nije potrebno previše vremena za sami park iako ne treba podcijeniti njegovu veličinu i km koja je potrebna za prijeći…ali je činjenica da je dosta udaljeno od Las Vegasa pa samim time izgubiš gotovo cijeli dan ako želiš doći ovdje na jednodnevni izlet. I budite pametni te natočite benzin prije odlaska u park u dovoljnoj količini :)

Dead Valley NP nam je lijep i drago nam je da smo ga posjetili ali ne možemo reći da je nešto što ne smijete propustiti. Također smo imali sreće da nije više ljeto i nepodnošljivo visoke temperature koje su specifične za ovo mjesto - već je samo oko 39 bilo :)) Zamislite što je preko ljeta!

Na večer smo došli u Las Vegas gdje smo se smjestili u jednom Airbnb smještaju u blizini Strip kvarta te smo iskusili i mirniji Las Vegas život koji nije samo kasino i hoteli.

Las Vegas

8. Listopad - 32. dan

U Las Vegasu smo posljednji dan iskoristili za obilazak Fremont ulice te najpoznatije zalagaonice za koju su nam Putoholičari dali ideju. Dok smo poslijepodnevne sate koji su bili planirani za odlazak na bazen ipak zbog vremenske prognoze proveli u shoppingu jer imaju super outlet te smo se opremili novim tenisicama za nastavak putovanja :) Na večer smo iskusili kako to izgleda večer u Vegas Casinu gdje smo u vrlo kratkom roku izgubili $120 - jednostavno smo preneiskusni :)

Bye USA, Hola Mexico

9. Listopad - 33. dan

Let za Mexico nam je u 13:30 ali kako auto moramo vratiti do 11h - već smo od 10h stigli na aerodromu i nadamo se najboljemu oko povratka vozila i produžetka za dane koje smo produžili. Također nam je i aviokompanija rekla da s obzirom na to da putujemo sa psom budemo 3 sata prije leta na aerodromu ali je to na kraju ipak ispalo da smo se check in-ali 2 sata prije i sve je prošlo super. Nitko nas čak nije niti pitao za nikakve COVID potvrde o cijepljenju.

Follow us