Ekvador

Uvod u priču o našem putovanju kroz Ekvador

Naše putovanje Ekvadorom je trajalo mjesec dana te smo pokušali doživjeti sve raznolikosti koje ova zemlja nudi kao i biti što manje turisti, a što više integrirati se u društvo i družiti s lokalnim stanovništvom. Geografski se Ekvador dijeli na Ande, Amazonu i obalu koju još zovu i Pacifik (pogledajte kartu ispod teksta) te smo se u svakom dijelu zadržali po malo. Započeli smo naše putovanje s glavnim gradom Quitom i okolicom te smo nakon njega proveli 10 dana u Latacungi gdje smo volontirali u jednom Institutu za engleski jezik. Dok smo boravili u Latacungi obišli smo Quilotoa lagunu te Vulkan Cotopaxi koji su nam ujedno bili i najljepši dio ovog dijela Ekvadora. Sljedeća destinacija je bila Banos i okolica. Kao što i samo ime govori – ovo mjesto je bogato raznim izvorima i vodopadima od kojih su neki toliko prekrasni da ti zastane dah. Nakon toga smo posjetili Amazonu koja nas je oduševila prirodom i biljkama o kojima mi u Hrvatskoj samo možemo sanjati. 

Na putu između Banosa i Cuence zastali smo na jednoj hacijendi i išli u posjet ranču koji se nalazi u regiji Biblian, a  koji služi kao dom preko 60 alpaki. Mjesto se zove Turshin Burgay. Tijekom putovanja, dvoumili smo se li posjetiti Cuencu koja je najjužniji grad s našeg popisa jer nam se nikako nije činilo praktično ići do tamo. Međutim upoznavajući ljude na putovanju konstantno smo dobivali preporuke baš za ovaj grad tako da nismo mogli odoljeti i proveli smo nekoliko dana i u Cuenci. Definitivno dobra odluka! Nakon Cuence uputili smo se prema Manti, točnije Santa Marianiti gdje nas je čekalo naše sljedeće volontiranje i ostanak  više dana na jednom mjestu. Prekrasan ocean i plaže smo dalje nastavili istraživati duž obale prema Montaniti i Salinasu. Posljednji dan prije odlaska za NYC smo proveli u Guayaquilu iz kojeg smo imali let, ali sam grad nismo previše obilazili.

Detaljnije smo opisali svaku od destinacija koje su po nama nezaobilazne ukoliko idete u Ekvador OVDJE.

Život i ljudi Ekvadora

Ljudi su duša svakog mjesta pa tako i ove države. Naravno da je teško generalizirati ljude po državama, ali što više putujete to se više istrenirate da zapravo možete prepoznati koje su sličnosti ljudi generalno, a koje su karakteristike osobne i mogu se pronaći u svakoj kulturi i medu svim narodima. Ekvadorci su jako vrijedni ljudi i većina njih živi od prodaje i ugostiteljstva. Svaki dan možete vidjeti prepune ulice ljudi koji prodaju sve i svašta, na tržnicama, u trgovinama, u autobusima, uz cestu…složiti ćete se da ovo nije nikako jednostavan posao – osobito kada ih na kraju radnog dana vidite koliko umorno hodaju svojim kućama. Osobito je teško vidjeti mladu djecu koja još ne idu u školu, ali također rade u prodaji, neki samostalno negdje uz cestu ili pomažu roditeljima. Najviše nas je iznenadila prodaja svježih proizvoda u autobusu gdje prodavači ulaze jedan za drugim i nude sve: od svježe pečenih proizvoda, slatkiša, voća pa sve do opreme za mobitele. Zanimljivo  je što puno toga uspijevaju prodati na takav način. Osim toga ova zemlja je bogata voćem i povrćem i sretni ste što ga možete kupiti na svakom koraku po vrlo niskim cijenama. Jedino im radno vrijeme nije baš pouzdano tj. morate se pomiriti s tim da se nema smisla uputiti rano u grad jer se gotovo ništa ne otvara prije 9h, a isto tako većina toga zatvara se u 18 sati jer tada već pada mrak.

Na putu smo upoznavali različite ljude s kojima smo se trudili pričati na španjolskom jeziku zbog čega su nas domaćini cijenili jer se trudimo pričati njihov jezik. Generalno su ljudi Ekvadoru jako srdačni, susretljivi i spremni pomoći – čak iako si potpuni stranac za njih. Imali smo divna iskustva, a jedno je bilo kad nam se jedna cura ponudila pričuvati Mo kod svoje kuće dok nas njezin ujak odveze do vulkana Cotopaxi, ali o tome više u nastavku. Ono sto želimo ovdje istaknuti je kako nekada jednostavno moraš vjerovati i slušati intuiciju jer ćete samo to dovesti do ovakvih priča o kojima možeš pisati. Iznenadili smo se skromnošću uređenja kuća u kojima ti ljudi žive te nam je jedan od naših vodiča pričao kako on nema kuhinju u kući, već vani lože vatru na kojoj kuhaju, a način na koji je to rekao je zvučao kao da je to nešto potpuno normalno. Prvi dan u Ekvadoru smo proveli u domu jedne obitelji koja je bila jako dobra prema nama i sve su nam rado pomogli pronaći i provjeriti – čak su išli u dućan prije našeg dolaska istražiti gdje možemo kupiti hranu za Mo. No kod njih smo ostali samo jednu noć jer su zbog radova u kvartu imali vodu samo sat vremena dnevno. Zbog prevelike želje da se istuširamo nakon 11 satnog leta ipak smo odlučili potražiti drugi smještaj. No bilo je zanimljivo vidjeti koliko taj nedostatak vode od nekoliko dana njima nije ništa neobično i neophodno.

Upoznavanje djece je možda i najposebnije iskustvo jer su potpuno neiskvareni i otvorena srca, a i nas španjolski je valjda taman na njihovoj razini ☺. Bilo je zanimljivo odgovarati na njihovo pitanje od kuda smo i objasniti im zašto smo došli tako daleko u njihovu zemlju. A Mo je svima bila glavna atrakcija jer Boston terijer nije baš uobičajena pasmina koju imaju priliku vidjeti. Kada smo išli promatrati alpake i za vrijeme dok smo se mi fotkali s njima, klinci tražili da se oni fotkaju s Mo – i samo su se izmjenjivali 😊 Jedno od najčudnijih i ne biste vjerovali koliko čestih pitanja koje smo dobili za Mo je 'Koliko smo ju platili?' Mi smo se svaki puta iznova šokirali jer bi pitanje bilo od random ljudi na ulici. Onda nas je vlasnica Guesthousa u kojem smo volontirali upozorila da ju pazimo jer bi za većinu ljudi ona mogla biti vrijedna toliko da ju požele ukrasti. Zbog toga nam nije baš bilo svejedno pustiti ju slobodno da šeće kako ona to obično radi.

Turshin Burgay - Djevojčice koje žive na farmi s alpakama

Praktični dio putovanja - transport,hrana, smještaj

Drugi dan nakon dolaska u Quito kupili smo karticu za mobitel koja nam je omogućila jednostavnije snalaženje po gradu - bez da ovisimo o WiFI-u. Ako ostajete mjesec dana opcija kupovine kartice s 10GB interneta se svakako isplati (cijena je bila 20$). Smještaj smo bookirali ili preko Booking.com ili AirBNB-a. Jedna od stavki zašto je izazov putovati sa psom je i ta što vam se ponuda smještaja kada označite da imate psa, smanji za gotovo 70%. Na kraju smo opciju Couchsurfing koju smo planirali najviše koristiti za smještaj, iskoristili samo na početku putovanja a za sve ostale destinacije nismo imali sreće. Mislimo da nam je dosta kompliciranije naći domaćina na Couchsurfingu zato jer Mo putuje sa nama. Dva puta smo koristili platformu Workaway za volontiranje koje nam je u Latacungi, u školi u kojoj smo volontirali omogućilo besplatan smještaj a na drugoj lokaciji na obali smo imali i uključeni doručak. 

Hranili smo se najčešće vani ali smo se vodili za time da pronađemo povoljni restoran koji ipak ima dobru ocjenu na google-u. Najdraže nam je bilo jesti na marketima jer je veliki izbor hrane te je dosta prometno s lokalcima i samim time je i hrana svježa. Dućani su nas iznenadili s ne baš povoljnim cijenama te su iste bile gotovo identične kao u Hrvatskoj. Iz tog razloga kuhanje nije imalo previše smisla jer obrok koji kupiš u nekom lokalnom restoranu ispadne povoljniji nego da kupiš sve u trgovini i kuhaš. Iznimka su naravno ekskluzivniji restorani. Ono što je povoljnije je voće i povrće te tako možete kupiti kg banana za upola manju cijenu nego kod nas u Hrvatskoj, a isto tako i sve drugo voće (neko koje prvi puta u životu vidimo) koje je prefino i povoljno. Svježe cijeđeni sok je na svakom koraku i cijene su između 1-2,5$. Cijene pića u kafićima su slične kao kod nas te smo npr. pivu plaćali 2-3$.

Amazona - pogled na rijeku Pastazu sa vidikovca Mirrrador Indichuris

Za sve one koji žele putovati sa psom u Ekvador - PREPORUČAMO!!
Psi su dobrodošli na svakom mjestu na koje smo zakoračili. Jedino je Cotopaxi nacionalni park bio iznimka ali to je samo jedno mjesto naspram svega ostaloga. I samo obratite pažnju jer će vam neki autobusni prijevoznici htjeti naplatiti kartu i za psa ali uvijek postoje drugi koji neće. Tako da se Moon zapravo u svakom prijevoznom sredstvu vozila besplatno!  Vjerojatno su samo iznimke psi koji ne mogu ići s vama u torbi gore u autobus. Čak smo i besplatno letjeli s Eastern Airlines-om za NYC jer je kod njih uz svaku kupljenu avionsku kartu, već uključeno pravo na prijevoz jednog kućnog ljubimca.

Procijenili smo da smo za mjesec dana u Ekvadoru potrošili oko 11.000,00 kn na nas troje. Nismo sigurni da li je to malo ili puno s obzirom na to da je ispred nas još puno mjeseci putovanja. Avionske karte nisu uključene u ovu procjenu troškova te smo unutar Ekvadora isključivo putovali busom i kombijem.  

Ivana

Follow us